If I could make you mine

jednostavno je....
sve je u k....
osim vlastitog pada samopouzdanja nema ništa novog...

i naravno spoznaje od vikenda da ljudi zbilja ne znaju granicu u napornosti...
jebeno ne razumijem kako mogu ljudi doć i utrpat se nekome u društvo i onda sjedit i držat se ko drvene marije, ne progovorit ništa osim 2 riječi i pratit te jebeno cijelo veče iako nije pozvana (ta naporna) osoba niti u društvo niti išta....

izlasci su mi se pretvorili u sjedenje na šanku s najboljom frendicom i pričanje s frendovima koji rade tamo ko konobari jer jedino tad me ljudi ne opsjedaju i ne napadaju i nisu mi naporni sa svojom pojavom, šutnjom i dosadom....brutalno mi je reć mi to u facu pa se pravim glupa i kao da ih uopće nema pored mene....

jedva čekam ovaj sad vikend....sigurna sam da će ti puno bolji nego dosadašnji....jednostavno sam odlučila maknut se od svih koji me živciraju, a posebice u vrijeme PMS-a.....želim neke nove ljude u svom krugu, nove frendove...nešto novo, zanimljivije od dosadašnjeg.....

to je to za sad...kad nađem novu inspiraciju u nekom čudu....javim se....kiss

eto što da kažem....
za početak, evo ljudi vraćam se u revijalnom tonu kao i obično...

ne želim otkriti svoj identitet iz razloga što mislim izražavati svoja mišljenja ovdje bez dlaka na jeziku, a da to naravno mi ne daje lošu javnu reputaciju....heh

dakle, moj život je u zadnje vrijeme veoma usran....dosađujem se, umirem od dosade iskreno i uz moj veoma mali postotak samopouzdanja sumnjam da tako mogu dalje...
ljubav je u kurcu, ali ja se nedam i krećem dalje u nove pohode...
znam da trenutno mislite kada ovo čitate da nisam normalna, ali ako uzmete u obzir moje 1.-godišnje iskustvo na psihijatriji onda će vam sve bit kristalno jasno....

jedva čekam subotu.....naravno zna se šta je na repertuaru....ljubim vas sve i moju debelu koja se sad pička za vanka.....pozz do novog javljanja....